3O godina od atentata RAF-a na bankara Jürgena Pontoa

U ljeto prije 3O godina u Njemačkoj je ubijen jedan od najznačajnijih njemačkih bankara: Jürgen Ponto, šef Dresdenske banke i savjetnik tadašnjeg kancelara Helmuta Schmidta. Njegove ubice su 3O. Jula 1977. došle u njegovu kuću u Oberurselu kod Frankfurta na Maini sa buketom ruža i dva pištolja. Bilo ih je troje, jedan čovjek i dvije žene, pripadnici terorističke organizacije Frakcija crvene armije, skraćeno RAF: Christian Klar, Brigitte Mohnhaupt i Susanne Albrecht, poznanica familije Ponto. Ovo ubistvo spada u bezprimjernu seriju napada RAF-a na vodeće predstavnike pravosudja i privrede u Zapadnoj Njemačkoj.

14. August 1977. Tadašnji urednik agencije Reuters:

"Oko 2O minuta pred 12 sati dobio sam poziv osobe koja se na početku teško mogla razumjeti, on je proslijedio saopštenje koje sam trebao da zabilježim: ”Mi, Oslobodilački pokret crvenog jutra ubili smo Pontoa...”

Petnaestak dana ranije: 3O. Juli 1977. Oberursel kod Frankfurta na Maini, kasno popodne:

Dvije žene i jedan muškarac pozvonili su na vrata Jürgena Pontoa, šefa Dresdenske banke. Reporter Hessenskog radija Reiner Witt je s tim u vezi kazao:

"Prema dosadašnjoj istrazi medju tri osobe se nalazi i jedna mlada dama po imenu Susanne Albrecht, stara 27 godina".

Ona je bila u pratnji dvoje članova RAF-a: Brigitte Mohnhaupt i Christiana Klara. No, i Susanne Albrecht nije bila policiji nepoznata:

”Ona je policiji pozanata od 1973. i to sa terorističke scene, i više puta je bila ispitivana”, rekao je jedan policajac.

I sam Ponto je poznavao ovu mladu ženu. Ona je bila sestra djevojke o kojoj se on brinuo. Tadašnji generalni savezni tužitelj Kurt Rebmann o postupku Pontoove prijateljice je rekao:

”Susanne Albrecht je donijela buket ruža i pozdravila je Jürgena Pontoa ovim riječima: “Htijela sam da Vam se pokažem””.

Teroristi su iskoristili njeno poznanstvo za planove RAF-a. Za glavni TV-e dnevnik, tada je u živo sa lica mjesta gdje se desilo ubistvo izvještavao reporter Dieter Möller:

"Tada je u kući trebalo da dodje do razgovora izmedju Pontoa i ove grupe. Njegova supruga je oko 17 sati i 1O minuta čula pucnjeve, potrčala je dole i vidjela svog muža kako leži povrijedjen te tri osobe kako biježe. Jürgen Ponto je odmah prebačen helikopterom u neohirurgiju u Frankfurtu, gdje je sat nakon toga podlegao povredama".

5. August 1977. Crkva svetog Paula u Frankfurtu. Ceremonija odavanja počasti Jürgenu Pontou. Hermann Richter, predsjedavajući nadzornog vijeća Dresdenske banke je tom prilikom održao govor:

”Još ne možemo da shvatimo da nas je ovaj čovjek, čija ličnost još uvijek živi u našim očima, zauvijek napustio”.

Ministar za privredu Hans Friederichs je bio šokiran tom količinom brutalnosti:

”Time je teror istovremeno – tako ja smatram – dobio jednu dodatnu dimenziju. Očito ne bi više trebala da bude pogodjena samo država, nego i predstavnici ekonomskog sistema u Saveznoj Republici Njemačkoj”.

14. August 1977. Poziv agenciji Reuters. RAF je preuzela odgovornost za ubistvo Jürgena Pontoa i postavila zahtijeve. Nepoznata osoba:

"Mi, Oslobodilački pokret crvenoj jutra ubili smo Pontoa. Zahtijevamo oslobadjanje svih političkih ratnih zatvorenika u Saveznoj Republici Njemačkoj. U slučaju da se ti zahtijevi ne ispune, biće ubijeni dalji članovi izrabljivačke klase”.

Nakon ubistva generalnog državnog tužitelja, ubistvo Jürgena Pontoa je bio drugi po redu takav napad RAF-a u Zapadnoj Njemačkoj. Nekoliko mjeseci kasnije, lijevo radikalni pripadnici RAF-a su u toj 1977. inače godini terora ubili i predsjednika poslodavaca Hans-Martina Schleyera. To vrijeme je kasnije nazvano ”Njemačka jesen”. Bio je to vrhunac terorizma Frakcije crvene armije u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj.