D-Mark Euro
27. decembar 2011„Možete platiti i sa njemačkom markom“, piše na štandu jednog uličnog prodavača u Berlinu. Iritirajuća poruka deset godina nakon uvođenja eura. „2006. godine sam počeo raditi u jednoj firmi u kojoj su se stvari mogle platiti i njemačkim markama. Mislim da u građana još uvijek ima velika količina njemačkih maraka i da se na tome može dobro zaraditi“, kaže 28-godišnjak čije je umjetničko ime Willi Winzig.
Potencijal za trgovinu sa njemačkom markom ne treba podcijeniti. Lanac robnih kuća C&A mjesečno primi do 15.000 njemačkih maraka. U 48.000 Telekomovih javnih govornica također možete plaćati novčanicama njemačke marke. Procjenjuje se da još uvijek postoji 13 milijardi njemačkih maraka koje nisu zamijenjene za euro.
„Često dobijam korodirane kovanice, ali i novčanice koje kao da su sada izašle iz štamparije. Kurs je 2,1. Dakle, jedan euro računamo kao dvije marke i deset feninga“. Obično je kurs 1,95. Tako je i u Centralnoj banci gdje se na neograničeno vrijeme mogu mijenjati njemačke marke.
Zaboravljeno blago
U eurozoni se ne nailazi tako često na odnos koji je pun poštovanja prema staroj državnoj valuti kao što je u Njemačkoj. U samo pet zemalja se primaju kovanice, dok se novčanice primaju u devet zemalja. U nekim zemljama rok za zamjenu novčanica stare valute ističe naredne godine.
Za potrošače je plaćanje njemačkom markom poput dodatnog popusta, jer novac je davno bio otpisan. “Lijep osjećaj. Marke su za mene imale veću vrijednost. Euro će nam možda zadati još glavobolje."
Bez obzira na to i euroskepse, ona smatra da se njemačka marka neće nikada vratiti na tržište. Procjenjuje se da se velika količina njemačkih maraka nalazi u inostranstvu.
Autori: Heiner Kiesel / Mehmed Smajić
Odgovorna urednica:Belma Fazlagić-Šestić