Deset teza o Donaldu Trampu

1. Donald Tramp nije Hilari Klinton.

Zvuči banalnije nego što jeste. Bivša ministarka spoljnih poslova i prva dama ne bi samo za republikance bila nepodesna predsjednica. Mnogi nezavisni političari, pa čak i mnoge demokrate, imaju sa njom velikih teškoća. Ona otjelovljuje shvatanje političke elite kao dinastije. Osim toga, neko ko je proveo toliko vremena na javnim funkcijama kao ona, morao je i da načini gomilu grešaka koje se sada koriste protiv nje. Njen najveći problem se jasno vidi u svjetlu skandala sa elektronskim pismima: to je arogancija moći sa kojom ona poseže za privilegijama. Da se brzo i jasno izvinila, ta tema bi već bila zaboravljena. Naravno da je sa odbijanjem uspješne bivše senatorke Njujorka povezan i seksizam.

2. Donald Tramp govori tako da ga ljudi razumiju.

Sve i ako mnogo toga što Tramp kaže nema mnogo smisla, pa i kada on sam sebi protivrječi u istoj rečenici, činjenica je da on govori tako da može da ga razume svako ko iole razumije engleski. Niko ne mora da gleda u rečnike ni da se bori sa odgonetanjem komplikovanih rečenica. Ljudi ga razumiju i zato osjećaju i da on njih razume i ozbiljno shvata.

3. Ljudi mu vjeruju.

Na prvi pogled to nema smisla. Ali, upravo zato što se Tramp upliće u protivrečja i o jednoj temi iznosi različite teze i tvrdnje, mnogi ljudi imaju osjećaj da je on iskren. U predizbornoj kampanji, u kojoj su izjave političara najpreciznije prilagođene različitim ciljnim grupama, autentičnost je za mnoge važnija od promišljenih koncepata koji često izgledaju kao da su bezlični i naučeni napamet.

4. Njegovi privredni uspjesi su vidljivi.

Gotovo svakodnevno na vidjelo izbijaju detalji koji pokazuju da poslovi takozvanog multimilionera iz Njujorka odavno nisu tako uspješni kao što on to predstavlja. Do sada, međutim, ti izveštaji nisu ni najmanje naštetili njegovim pričama o sebi kao uspjšenom biznismenu. Razlog tome je između ostalog i činjenica da njegovo - velikim dijelom nasljeđeno - bogatstvo može da se vidi, u formi terena za golf, kockarnica ili poznatih Trampovih tornjeva.

5. On se ne boji toga što stvara sebi neprijatelje.

Njegova vika, njegove uvrede i ispadi, za mnoge su dokaz da se on ne boji toga što stvara sebi neprijatelje. A to važi kao jasan dokaz snage. Prije svega kada na prvo mjesto treba postaviti neposredne interese SAD. Mnogi njegovi sljedbenici ne psuju, niti vrijeđaju žene. Ali, on to radi - a to je za njih dokaz snage kakvu očekuju od jednog vođe. Mnogima se dopada to što je neko konačno iskočio iz šablona pravila ponašanja i društvenih normi u zemlji u kojoj zajedno žive pripadnici mnogo različitih kultura i religija.

6. Donaldu Trampu su važni stav i osjećanja.

Niko od Trampa ne očekuje promišljene, konzistentne, razrađene planove. Umjesto toga, on nudi velike gestove i vizije - kao odgovor na strahove i nesigurnost svojih sljedbenika. On nudi emotivnu domovinu koja se definiše prije svega onim što je razlikuje od "drugih" - upravo to što mnogi žele. Jer, mnogi ne žele da slušaju zahtjeve za suočavanjem i pozicioniranjem, već traže jednostavne odgovore.

7. Sve treba da ostane kao što nikad nije bilo.

San Donalda Trampa o uzdignutoj Americi prošlosti je prije svega jedno: odbijanje da se prizna da živimo u globalizovanom svijetu. Zato je Tramp jedini u ovoj predizbornoj kampanji koji nudi lijek za strah od promjena. Rečenicom: "Let's make America great again" on je našao jednostavan slogan iza koga mogu da se okupe svi koji se boje da nivo blagostanja neće moći da se trajno održava. Donald Tramp je personifikovano odbijanje globalizacije - a ozloglašena ograda na granici sa Meksikom je postala simbol tog odbijanja.

8. Donald Tramp je odgovor na razvoj Republikanske partije.

Od kasnih 70-ih, Republikanska partija se kretala putem koji se nije dopadao mnogim tradicionalnim biračima. Fenomen Tramp je odgovor na to. Partija ga je stvorila svojim anti-vladinim kursem i fokusiranjem na privrednu elitu. Klasični birači, bijelci srednje klase, loše su prošli u jeku globalizacije i konkurencije imigranata kao jevtine radne snage. Stare konzervativne vrijednosti Linkolnove stranke su oslabljene sopstvenim ekstremizmom i tako je stvoren Tramp.

9. Posljednja šansa za belce.

Za demokrate, bjelački srednji sloj već sada više nema egsitencijalnu ulogu. Republikanci na ovim izborima moraju sebi da obezbijede glasove tog sloja da bi mogli da pobjede. Sa društvenim promjenama - najkasnije 2050, većina Amerikanaca više neće biti bijele puti - proći će i ta moć. Shodno tome, ovi izbori bi mogli da budu i posljednji na koje bi bijeli srednji sloj još mogao da utiče. I zato što nijedan drugi kandidat nije bio u stanju da strahove i nade tog sloja tako dobro iskoristi za sebe kao Tramp.

10. Donald Tramp nije Hilari Klinton.

U Vašingtonu je popularna sljedeća prognoza: malo je vjerovatno da će Tramp pobijediti, ali je vrlo vjerovatno da će Klintonova izgubiti.