Hoće li donatorska konferencija EU pomoći Siriji?
21. mart 2023Prošlo je više od mjesec dana otkako su dva snažna zemljotresa potresla Tursku i sjevernu Siriju, usmrtivši više od 50.000 ljudi i ostavivši milijune ljudi bez domova.
Od tada su nacije diljem svijeta brzo izrazile svoju solidarnost i ponudile pomoć za podršku ljudima u obje zemlje.
Europska komisija je u ponedjeljak u Bruxellesu domaćin donatorske konferencije čiji je cilj dalja podrška ljudima pogođenima zemljotresima.
EU je dodijelila 5,5 milijuna eura (5,85 milijuna dolara) humanitarne pomoći Turskoj i mobilizirala 10 milijuna eura za pružanje brze pomoći žrtvama zemljotresa u Siriji.
Međutim, potpora Siriji bila je spora u usporedbi s pomoći poslanom Turskoj.
Nevladine organizacije, skupine za ljudska prava i eksperti na području pružanja humanitarne pomoći koji se fokusiraju na Siriju pitaju se hoće li donatorske konferencije osigurati da u budućnosti ne bude prepreka isporukama humanitarne pomoći.
'Pomoć nije stigla'
Kad su se dogodili zemljotresi 6. februara, više od četiri milijuna ljudi koji su živjeli u sjevernoj Siriji — uglavnom Sirijaca raseljenih iz drugih dijelova zemlje tokom dugog građanskog rata — već je ovisilo o humanitarnoj pomoći.
Međutim ovu regiju kontroliraju skupine koje se bore protiv sirijske vlade, a pružanje bilo kakve pomoći za pomoć ljudima u ovom dijelu zemlje predstavlja izazov jer predsjednik Bashar Assad inzistira na tome da se sva humanitarna pomoć treba odvijati preko Damaska.
Sredinom 2014. Vijeće sigurnosti UN-a potpisalo je mandat u kojem stoji da humanitarne agencije UN-a i njihovi partneri mogu koristiti četiri granična prijelaza - dva kroz Tursku i po jedan kroz Jordan i Irak - za dostavu pomoći širom zemlje.
Ali, s povećanom potporom Rusije Assadovoj vladi, ovaj mandat UN-a postao je političko pitanje i svakih šest mjeseci u Vijeću sigurnosti UN-a se glasa o tome treba li otvoriti granične prijelaze.
Nakon zemljotresa, ovaj diplomatski spor oko prekograničnih isporuka pomoći je nastavljen, što je odgodilo dostavu međunarodne pomoći, rekao je za DW Suhail al-Ghazi, neovisni istraživač Sirije.
"Kada je zemljotres pogodio južnu Tursku, ceste koje vode do prijelaza Bab-al-Hawa bile su oštećene i bilo je teško odmah stići do sjeverozapadne Sirije", kaže al-Ghazi. “Ali prijelaz nikada nije zatvoren, a turska vlada je brzo popravila oštećene ceste. Ipak, pomoć nije prošla", kaže on.
On dodaje da, iako je još jedan granični prijelaz otvoren, činjenica da nije uključen u rezoluciju UN-a znači da se ne može koristiti za dostavu pomoći.
"Pomoć nakon potresa je konačno stigla gotovo četiri do šest dana nakon što se zemljotres dogodio. Ali to nije bilo dovoljno za podršku ljudima u potrebi u sjeverozapadnoj Siriji. EU, SAD i Velika Britanija su trebali uložiti više napora da samostalno pošalju pomoć umjesto prebacujući krivicu na mandat UN-a", kaže on.
Prema riječima jednog dužnosnika EU-a, Unija je počela pomagati onima koji su pogođeni zemljotresom u Siriji od dana kada se zemljotres dogodio, preko svojih postojećih humanitarnih partnera koji su bili operativni na terenu nekoliko sati nakon katastrofe.
"Odmah smo mobilizirali oko 10 milijuna eura za humanitarnu pomoć kako bismo pokrili najhitnije potrebe. Humanitarna pomoć EU-a uvijek se temelji na potrebama, a ne na političkoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti", rekao je dužnosnik EU za DW.
Pod okriljem Humanitarian Response Capacity podijeljemo je ukupno 225 tona pomoći, pri čemu je 125 tona pomoći otišlo u područja pod kontrolom sirijske oporbe, a 100 tona u područja pod kontrolom vlade, rekao je dužnosnik EU. Šest aviona dopremilo je pomoć, četiri od njih u područja pod kontrolom oporbe preko Turske, druga dva u područja pod kontrolom vlade.
"Preko našeg sjedišta u Gaziantepu tone pomoći (šatori, generatori, grijalice i hrana) isporučene su našem partneru, Međunarodnoj organizaciji za migracije, koja je isporučila pomoć na sjeverozapad gdje se distribuira ljudima kojima je potrebna. Pomoć isporučena preko Bejruta biva predana Svjetskom programu za hranu i Crvenom križu i Crvenom polumjesecu koji zatim distribuiraju pomoć izravno ljudima kojima je potrebna u područjima pod vladinom kontrolom", rekao je dužnosnik.
"Ništa od pomoći EU-a nije pruženo sirijskoj vladi."
No al-Ghazi sve ovo kritizira nazivajući to ljenošću.
"Sva ova pomoć je sjajna, ali većina je stigla avionima koji su sletjeli u Damask. Više od 300 letova došlo je iz europskih zemalja u Damask. Ali to nije bilo potrebno jer je ranjiva situacija bila na sjeverozapadu zemlje. Tako su avioni mogli sletjeti u turskoj pokrajini Hatay i na sjeverozapad se moglo stići brže. Prolazak kroz Damask znači da je više pomoći završilo u rukama sirijskog režima", kaže al-Ghazi.
Nevladine organizacije na terenu povećale su svoju pomoć mobiliziranjem postojećih resursa.
"U prvim danima nakon zemljotresa, nevladine organizacije su trebale opremu za potragu i spašavanje, a ona nije bila osigurana. To je bilo ključno za spašavanje života", rekla je za DW Samah Hadid, iz Norveškog vijeća za izbjeglice za Bliski istok.
Ona dodaje da kašnjenje u pružanju financijske potpore ljudima kojima je potrebna nije ništa novo.
"Osjećamo veliki zamor oko krize u Siriji i, iako se vlade usredotočuju na pružanje humanitarne pomoći, nema dovoljno dugoročnih sredstava za oporavak i rehabilitaciju. Da bi nevladine organizacije nastavile pružati pomoć na terenu, potrebno nam je više sredstava," rekla je Hadid.
Iako će konferencija vjerojatno potaknuti davanje velikih novčanih obećanja i više poruka solidarnosti, Hadid se plaši da će financiranje pomoći nakon zemljotresa biti na račun drugih humanitarnih apela.
"Ono što trenutno trebamo vidjeti od donatora je dodatno i novo financiranje i održavanje podrške za druge humanitarne potrebe. U suprotnom, vidjet ćemo da ove višestruke krize nastavljaju rasti u Siriji", kaže ona.
Al-Ghazi je rekao da bi međunarodne institucije trebale uložiti više napora u rad na mehanizmu za isporuku pomoći na sjeverozapadu, a ne samo prihvaćati veto Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti UN-a svakih šest mjeseci.
„Bilo bi korisno uvođenje mehanizma za praćenje pomoći kako bi se osiguralo da se isporuka pomoći od strane UN-a, stranih država i međunarodnih nevladinih organizacija odvija na nepristran način i da ne ide u ruke režima ili drugih kršitelja ljudskih prava“, kaže al-Ghazi.
Dužnosnik Europske komisije rekao je za DW da za sada postoje zahtjevi od humanitarnih partnera koji provode projekte financirane iz EU-a da predaju svoje izvještaje o tome. Prema njegovim riječima te projekte članovi komisije pregledaju najmanje jednom.
Budući da građanski rat ulazi u svoju 13. godinu, al-Ghazi smatra da bi se razgovori i konferencije o Siriji trebali proširiti izvan teme pomoći i više se usredotočiti na politike i akcije.
"Europa i Zapad su ujedinjeni kada je riječ o suprotstavljanju Rusiji u Ukrajini. Ali, kada su Rusija i Kina u sjeverozapadnoj Siriji, čini se da se Zapad povlači i ne poduzima ništa. Sve su slabiji u zauzimanju stava i čini se da nemaju jedinstvenu politiku, što je pogrešno", kaže on.
"Vrijeme je da EU razgovara o političkim rješenjima za pomoć Siriji. To je ono što će pokrenuti rješavanje problema kada je riječ o pomoći zemlji, umjesto skrivanja iza Turske i Rusije koje donose velike političke odluke", kaže al-Ghazi.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu