Život Jevreja nakon Drugog svjetskog rata u Kelnu

Radiolog Michael Rado dobro se sjeća prizemne neukrašene dvorane u Ottostrasse 85 u Kelnu, nije bilo ni 15 redova sjedišta za one koji su se molili, a zavjesa je razdvajala prostore za muškarce i žene. Kao 13-godišnjak, ovdje je proslavio svoju bar micvu, važan vjerski ritual za jevrejskog dječaka, koji se može uporediti sa krizmom među kršćanima. Danas Rado ima 75 godina i dopredsjedavajući je Jevrejske zajednice u Kelnu, najstarije jevrejske zajednice u Njemačkoj.

1949. godine, tačnije: 6. aprila, prije 75 godina, počeo je preporod Jevrejske zajednice u Kelnu. Mala božja kuća na Ottostrasse bila je dio bivšeg "Izraelskog azila" izgrađenog oko 1908. godine, koji je prvobitno uključivao i bolnicu i dom za penzionere. Gestapo i SS, zločinačke nacističke jedinice, deportovali su stare i bolesne 1942. godine. Bombe padaju na kompleks zgrada.

Težak novi početak nakon 1945.

Više od 11.000 kelnskih jevreja umrlo je u nacističkim logorima. Da li je uopšte ostao neko ko bi mogao formirati Jevrejsku zajednicu u Kelnu nakon Drugog svjetskog rata i nakon sistematskog ubistva miliona Jevreja?

"Bilo ih je samo nekoliko. Njih šačica", kaže Michael Rado. Na pitanje ko je od te nekolicine vjerovao u mogućnost novog početka na tom mjestu - i to u zemlji čije je stanovništvo godinama isključivalo i proganjalo Jevreje, Rado nekon kratkog ćutanja govori: „To Vam ne mogu reći".

"Većina nas je sjedila na spakovanim koferima", govori dalje Rado, čiji su roditelji srećom na vrijeme stigli iz Njemačke u Palestinu, sadašnji Izrael. "Svima je bilo jasno da tamo nećemo ostati", prisjeća se i dodaje da je s takvim stavom odrastao, a upravo se taj stav dugo zadržao među i ostalim Jevrejima Kelna. Njegovi roditelji su se sa svojim sedmogodišnjim sinom vratili u Njemačku 1952. godine.

Rado pokazuje požutjele crno-bijele fotografije iz porodičnog albuma, na kojima se vide djeca koja igraju fudbal, te fotografiju prijateljski nasmijanog rabina sa svojim štićenicima. To su sjećanja na novi početak Jevrejske zajednice u Ottostrasse, koji se kasnije nastavio drugdje.

Istorija kelnskih Jevreja

Razlog: zajednica je rasla, te su njeni članovi odlučili da obnove staru sinagogu na Roonstrasse koju su spalili nacisti. Dobrih deset godina kasnije, nova stara sinagoga svečano je otvorena 20. septembra 1959. godine.

To je bio novi vrhunac u 1.700 godina dugoj istoriji Jevrejske zajednice Kelna, koja se smatra najstarijom u Njemačkoj, ali u Evropi sjeverno od Alpa. Rimski car Konstantin prvi put spominje jevrejsku zajednicu u Kelnu u ediktu iz 321. godine. Jevreji su živjeli u Kelnu sve dok ih vijeće grada nije protjeralo 1423. godine, a dozvoljeno im je da se vrate tek 1798. godine, pod francuskom okupacijom.

Potom je uslijedila gradnja nekoliko sinagoga, uključujući i veliki kompleks u Glockengasse 1861. - u blizini poznatog proizvođača kolonjske vode 4711 - i konačno sinagogu u Roonstrasse 1899., koja je izgrađena u neoromaničkom stilu. Do početka nacističke vladavine 1933., Keln je imao petu po veličini jevrejsku zajednicu u Njemačkoj sa oko 18.000 članova. Ali sve sinagoge i molitvene kuće u gradu su opljačkane, a potom i zapaljene 1938.

Mise u ruševinama

Godina 1945: Nekoliko preživjelih Jevreja iz Kelna sastaje se na misama, prvo u ruševinama u Roonstrasse, kasnije u molitvenoj sobi u Ottostrasse, i konačno u maloj sinagogi.

U obnovljenoj sinagogi u Roonstrasse gradi se centar sa dvoranom, administrativnim krilom, domom za mlade, vrtićem i domom za penzionere. Tadašnji kancelar Konrad Adenauer, bivši gradonačelnik Kelna koga su nacisti svojevremeno smijenili, podržao je projekat. Pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija daje novac za obnovu. Na otvaranju u septembru 1959. godine učestvovali su predstavnici politike, crkve i kulture. „Pored radosti, tu su svakako bile i sjene prošlosti“, citirala je stanica Domradio iz lista jevrejske zajednice.

„Situacija u Kelnu u to vrijeme nikako nije bila takva da bi se moglo govoriti o mirnoj koegzistenciji između jevrejskih i nejevrejskih građana Kelna. Tadašnji rabin Zvi Asaria je rekao: "Tolerišu nas. To je sve."

Istorija jevrejske zajednice uključuje i posjetu pape Benedikta XVI tokom katoličkog Svjetskog dana mladih 2005. u Kelnu. Danas Jevrejska zajednica u Kelnu broji oko 5.000 članova. „Neki od vas imaju osjećaj da ponovo sjede na spakovanim koferima", kaže dopredsedavajući zajednice, Michael Rado. Razlog je povećana prijetnja od desničarskog ekstremizma i antisemitizma. Ali polovina članova je starija od 50 godina i mala je šansa da žele da napuste Njemačku i odu u Izrael. „Ja se lično ne osjećam ugroženo“, kaže Rado, „sve dok ova vlast adekvatno štiti Jevreje – a to i čini".