Mjesta sjećanja na teror

Jedan od prvih nacističkih logora nastao je u mjestu Dahau pored Minhena. Već nekoliko nedjelja nakon Hitlerovog dolaska na vlast u logoru su zatočeni prije svega politički protivnici. Pripadnici SS-a ih zlostavljaju i ubijaju. Dahau je bio model po kojem su kasnije napravljeni svi koncentracioni logori na području pod nacističkom vlašću.

Mjesto održavanja godišnjih partijskih mitinga nacista u Nirnbergu (Reichsparteitagsgelände) pretvorilo se po dolasku Hitlera na vlast u glavno mjesto održavanja propagandnih skupova na kojima je učestvovalo i po 200.000 ljudi. Kongresna sala je ostala nedovršena, a u jednom njenom krilu je smješten dokumentacioni centar.

Vila Marlijer na obali berlinskog jezera Vanze bila je jedno od glavnih mjesta za planiranje Holokausta. Dvadesetog januara 1942 tu su se okupili članovi nacističke vlade i predstavnici SS-a, kako bi se dogovorili o genocidu nad Jevrejima. Od 1992. je vila memorijalni i obrazovni centar „Haus der Wannseekonferenz“.

Koncentracioni logor Bergen-Belzen u Donjoj Saksoniji bio je najprije logor za ratne zarobljenike. Posljednjih ratnih godina u taj logor su bili upućivani bolesni zarobljenici iz ostalih logora. Većina zatočenika je ili ubijena ili je umrla od bolesti. U tom logoru okončan je i život jevrejske djevojčice Ane Frank, čiji su posmrtno objavljeni dnevnički zapisi postali poznati širom svijeta.

U kompleksu vojnih zgrada u Berlinu poznatom pod nazivom „Bendlerblok“ bio je centar oficirskog otpora režimu Adolfa Hitlera. Grupa oficira Vermahta okupljena oko pukovnika Klausa Štaufenberga nije uspjela da ubije Adolfa Hitlera podmetanjem bombe 20. jula 1944. Neki od zavjerenika su još iste noći ubijeni u toj zgradi.

U pokrajini Hesen nacisti su od 1941. ubijali psihički oboljele ljude. Čak 15.000 osoba označeno je kao „nedostojan da živi“ i ubijeno ubrizgavanjem otrova ili gasom. Ukupno je u tzv. „Programu eutanazije“ ubijeno 70.000 ljudi. Prostorije bivšeg Zavoda danas su spomen-obilježje.

Spomenik ubijenim Jevrejima u Evropi podignut je 2005. i nalazi se u blizini Brandenburške kapije u Berlinu. Arhitekta Peter Ajzenman je projektovao polje sa 2.711 kvadratnih betonskih blokova različite veličine. Posjetiocima je dozvoljen pristup u polje. U podzemlju memorijalnog kompleksa nalazi se stalna izložba koja podsjeća na Holokaust.

Po ugledu na estetski izraz memorijalnog kompleksa ubijenim Jevrejima, u berlinskoj četvrti Tirgarten 2008. podignut je spomenik homoseksualcima progonjenim za vrijeme nacističke vladavine. Zastakljeni otvor otkriva unutrašnjost spomenika, gdje se na beskonačnom filmu vidi kako se homoseksualni parovi ljube.

Preko puta zdanja Rajhstaga u Berlinu od 2012. postoji spomen-vrt za 500.000 ubijenih Roma za vrijeme nacističkog terora. Pjesma Santina Spinelija „Aušvic“ može se pročitati na fontani, na engleskom, njemačkom i romskom jeziku.

Njemački umjetnik Gunter Demnig devedesetih godina prošlog vijeka pred bivša prebivališta žrtava nacističke vladavine počeo je da postavlja mesingane pločice na kojima su bila urezana imena žrtava, kada su one odvedene u logore i kada su ubijene. Do sada je postavljeno preko 45.000 primjeraka tog „Kamenja spoticanja“ u Njemačkoj i u 17 drugih evropskih zemalja.

Na bivšem mjestu „Smeđe kuće“, partijske centrale nacista, u Minhenu je 30. aprila 2015, na sedamdesetu godišnjicu oslobođenja od nacizma, otvoren dokumentacioni centar. Pored centrale je bila Hitlerova kancelarija. Poslije Berlina i Nirnberga, sada je i Minhen prikazao najmračnije poglavlje svoje istorije.