Opsenar iz Kremlja
19. mart 2018
Kremlj kontroliše sve političke procese u Rusiji, a kod izbornog spektakla se ništa ne prepušta slučaju. Zato je tako teško analizirati preko 75 odsto glasova koliko je izbrojano za Vladimira Putina.
Svakako da ga podržavaju mnogi Rusi. Njegova popularnost u stanovništvu je neupitna, ali dio razloga je upravo u tome što Kremlj godinama sprečava da drugi političari u kontrolisanim medijima razviju sopstveni imidž.
Ne važi to samo za maltretiranu pravu opoziciju poput poznatog Putinovog protivnika Alekseja Navalnog već i za konstruktivnu opoziciju pa čak i za Putinove sljedbenike poput premijera Dimitrija Medvedeva. Osim represije državnih organa, važan izvor Putinove moći je medijski upravljana predstava prema kojoj je on vladar bez alternative.
Objavljeni ishodi ovakvih pseudoizbora su zato bez značaja sve dok u Rusiji ne bude prave političke utakmice. Politička konkurencija se tamo glumi. Ostali kandidati kojima je dozvoljeno da učestvuju nisu ni imali realnu šansu. Od početka su tu samo da bi ispunili formu, a sada su odigrali svoje uloge i otišli sa pozornice.
Kremlj se, znajući za tu slabost, potrudio da organizuje formalnu potvrdu Putinove moći, ali ne samo to – trebalo je doći do podrške od preko 70 odsto pri što višoj izlaznosti kako bi rezultat bio impresivan, a sve moguće sumnje u Putinov legitimitet raspršene. No tom igrom velikih brojki mogu biti impresionirani samo naivni. To politički stratezi u Kremlju dobro znaju jer oni su do željenog ishoda došli mnogim trikovima, manipulacijama i prevarama.
Kuda će Putin voditi Rusiju narednih godina? Na Zapadu se strahuje od neuračunljivog i agresivnog spoljnopolitičkog kursa Rusije, kao što je objasnio generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. Trovanje bivšeg ruskog agenta Sergeja Skripalja u Engleskoj vojnim nervnim otrovom je jasno pokazalo da je Putin spreman da pojača konfrontacije sa Zapadom.
Ekspanzionističkom i agresivnom spoljnom politikom Kremlj želi da skrene pažnju sa bijede u zemlji. Posljednjih šest godina bile su u svakom pogledu izgubljeno vrijeme za Rusiju. BDP je tek blago porastao, povećalo se ekonomsko i tehnološko kašnjenje za lokomotivama svjetske privrede, posebno za Kinom, ali i za Sjedinjenim Državama, Japanom i Evropskom unijom.
Rusi doduše osjećaju da realno imaju sve manje para u novčaniku, pa ipak domaći uzroci privredne i društvene stagnacije bivaju nadjačani propagandom mašinerijom, antizapadnom retorikom i objavama tobožnje vojne snage.
Putin neće promijeniti pravac ni u dolazećem mandatu. Prave reforme u ekonomiji i javnoj upravi poljuljale bi temelj njegove vladavine. Ako se išta može očekivati, onda su to tek imitacije reformi. Djeluje da će, kao u posljednjem govoru o stanju nacije, nastaviti dosadašnju politiku i pričati o naoružavanju države. Odavno je prošlo vrijeme iluzija o Putinovoj Rusiji.