Ovo je zemlja svih nas a ne neonacista

Vijest o ubistvu njenog oca je objavljena tek u novembru 2011. kada su pronađene mrtve dvije osobe za koje se smatra da su počinile ubistvo i kada je objavljen video neonacističke organizacije sa fotografijama žrtava, kojopj su te osobe pripadale.

Kao i svakog podneva Gamze Kubasik je tog 4. aprila 2006. htjela da zamjeni svog oca Mehmeta u kiosku. No, pristup kiosku je bio zatvoren i policija nije dopustila Mehmetovoj kćerki da prođe. Policija je kazala da njen otac povrijeđen.

„Prišao mi je jedan stariji policajac i ništa nije govorio. Gledala sam ga. Imao je staklene, crvene oči. I onda je rekao: Frau Kubasik. Vaš otac je ubijen.“

Njemačka je bila njegova domovina

Gamze je drhtala. Bilo joj loše. Prva misao koja joj je odmah prošla kroz glavu bila je "Ko bi to mogao biti?", jer nije bilo osobe sa kojom je njen otac imao bilo kakve probleme.

„Bio je tako pun humora i zajedno smo se puno smijali. Sa svima se dobro razumio i kada bih ponekad s mojim tatom bila u gradu imala sam osjećaj da ga cijeli Dortmund poznaje.“

Jednu i pol deceniju živio je Mehmet Kubasik u Dortumundu. Bio je tursko-kurdski alevit, i kao pripadnik te religiozne manjine krajem osamdesetih se nije sigurno osjećao u jugoistočnoj Anadoliji. Podnio je zahtijev za dobijanjem azila u Njemačkoj i dobio status izbjeglice. 2003. članovi porodice Kubasik su dobili njemačke pasoše.

„Njemačka je za mog oca bila nešto posebno. On je u njoj vidio svoju domovinu. Bio je zadovoljan, jer mu je ta zemlja odgovarala. Demokratska baš kao i moj otac. Iz tog razloga je izbjegao svojedobno sa mojom majkom da bi ovdje slobodno živio.“

Gamze želi pogledati u oči Beate Tschäpe

Tog 4. 4. 2006. ubica je morao negdje između 12 i 13 sati da uđe u kiosk. Dva metka ispaljena iz pištolja, sa kojim je ubijeno još sedam osoba, pogodila su Mehmeta u glavu. Srušio se. Kada su ga našli više mu niko nije mogao pomoći. Policija je kasnije šest sati odvojeno ispitivala Gamze i njenu majku: da li je njen otac prodavao drogu i imao kontakte s mafijom, ili sa zabranjenom Kurdskom partijom rada, PKK. U procesu koji u Münchenu počinje 17. aprila Gamze želi pogledati u oči Beate Tschäpe i ostalim optuženim. Ona želi i dalje da živi u Njemačkoj i da se bori protiv desničarskog nasilja.

„Njemačka je moja domovina. Uprkos svemu, osjećam se dobro u mom gradu Dortmundu i ne želim nigdje da idem. Tu ću se i dalje boriti. To je moja zemlja i ja sam Njemica i zbog toga sam sretna. Ta zemlja pripada svima nama, a ne nacistima.“

Autori: Andrea Grunau / Senad Tanović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić