Rasizam je duboko usađen u DNK Amerike

Od prije godinu dana, rasni sukobi u SAD imaju jedno ime: Ferguson. Mlada žrtva policijskog nasilja Majkl Braun i neočekivana žestina nereda potresli su ne samo mladi radnički grad u Misuriju, već i čitavu državu. Ferguson je promijenio Ameriku. Jeste, i ranije su bijeli policajci ubijali crne tinejdžere. I ranije su rasni sukobi bili otvorena, bolna rana za koju lijeka nema ni na vidiku.

Ali, slike sukoba koji liči na građanski rat, policajaca u vojnoj opremi i dokazi o rasizmu u redovima gradske policije veoma su uznemirili građane. Izraz državna sila je odjednom dobio prijeteći prizvuk. Ranije su Amerikanci u sukobima između čuvara reda i Afroamerikanaca instinktivno bili na strani države, ali to povjerenje je nestalo.

Rasizam i policijsko nasilje

Rasni sukobi su sada neodvojivo povezani sa policijskom brutalnošću. Ta povezanost je tokom godine u Klivlendu, Sjevernom Čarlstonu i Baltimoru dovela do novih žrtava. To što sada gotovo polovina od 50 američkih saveznih država želi da uvede kamere na policijskim uniformama, dodatne treninge za policajce i nezavisne istražne komisije, daje nade da je počeo proces učenja.

Ove godine se promijenio i sam grad Ferguson. Rezultati prvih izbora za novu gradsku vlast poslije nereda u Fergusonu govore za sebe: izlaznost se udvostručila, a broj crnoputih poslanika gradske skupštine je tri puta veći nego ranije.

Ferguson je dobio i novog šefa policije, novog gradskog menadžera i novog sudiju – sve Afroamerikanci koji tako sada reprezentuju crnu većinu gradskog stanovništva. Još jedna dobra vijest: gradska vlast je bitno smanjila pretjeranu revnost u izricanju novčanih kazni građanima za razne sitne prekršaje kao što je, na primjer, pogrešno parkiranje... I pored toga, Ferguson je ostao podijeljen grad. Nepovjerenje između bijelaca i crnaca se poslije nereda produbilo. Policajci su promijenili ponašanje, ali crnoputa većina ih nikako ne prihvata.

Sa riječi na djela

Ferguson nije promijenio samo zemlju, već i njenog prvog crnog predsjednika. Sve dok nije dobrano poodmakla druga polovina njegovog drugog mandata, Barak Obama je oklijevao da prilikom rasnih sukoba stane na stranu crne zajednice. Poslije Fergusona je postao jasniji; zauzeo je stav i otvoreno kritikovao policiju i pravosudni sistem zbog toga što crnce i Latinoamerikance tretiraju drukčije od bijelaca. Njegovo pomilovanje mladih zatvorenika kažnjenih zbog prestupa sa drogom povezano sa prijedlozima o reformi pravosuđa pokazuje da on ne želi da ostane samo na prigodnoj retorici.

Rasni sukobi prate SAD od njihovog osnivanja. Oni su duboko usađeni u njenu DNK. Da bi mogla da prodre u njihovu srž, država mora da postane iskrena prema samoj sebi. To će ostati veliki zadatak za predsjednika koji u jesen svog mandata postaje sve jači. Mnoge njegove pristalice se nadaju da će on uskoro održati jedan veliki govor o rasnim sukobima. Govor koji neće preko noći riješiti probleme, ali bi mogao da promijeni Ameriku i svijet.