Razumjeti Trumpa uz pomoć Hannah Arendt

Tokom cijele predizborne kampanje za predsjedničke izbore u SAD-u posezalo se za teorijom jevrejske filozofkinje Hannah Arendt (1906-1975) kako bi se dešavanja tokom kampanje mogla bolje razumjeti.  

Hannah Arendt je pobjegla od nacističkog režima u Njemačkoj najprije u Francusku, a potom i u SAD. Poznata je postala prije svega svojim prisustvom na sudskom procesu protiv Adolfa Eichmann-a u Jerusalemu. Njene reportaže i kasnije knjiga "Eichmann u Jerusalemu - Izvještaj o banalnosti zla", koju je napisala o procesu Eichmannu, izazvala je širom svijeta žestoku debatu među intelektualcima i preživjelima holokausta. Arendt je do kraja svog života pokušavala drugima učiniti razumljivim, kako je moglo doći do holokausta. Napisala je više knjiga koje su proniknule u ljudski faktor i razloge nastanka takvih tragedija.

U knjizi „Elementi i porijeklo totalitarne vladavine" Arendt se bavila saučesništvom običnih ljudi u strahotama. Roger Berkowitz, profesor i šef "Hannah Arendt Centra za politiku i humanizam" na Bard Collegu u New Yorku smatra da je ova knjiga, s obzirom na trenutnu političku klimu u SAD-u, aktuelnija nego ikada.

 

DW: Gospodine Berkowitz, kako nam filozofkinja Hannah Arendt pomaže da shvatimo aktualnu političku situaciju u SAD-u?

Roger Berkowitz: Mislim da nam djelo Hannah-e Arendt pruža mnoštvo objašnjenja koja nam mogu pomoći da shvatimo osobu Donald-a Trumpa-a. Trump, prema njenom shvatanju, doduše nije totalitarni vladar, ali utjelovljuje „elemente" totalitarizma. Ona je bila ubijeđena da je jedan od osnovnih elemenata totalitarizma činjenica da se on bazira na jednom pokretu. Pokret pri tome ne teži stvarnom političkom cilju. Jer ako bi taj cilj bio postignut, nestali bi razlozi za postojanje pokreta i time bi bila izgubljena stvarna motivacija tako da bi pokret izgubio na snazi.    

Trump je samog sebe nazvao glasnogovornikom jednog pokreta. To je vrlo opasna pozicija za jednog političara. Jer to znači da je njemu važnija mobilizacija stanovništva nego postizanje određenog cilja. Ja ne znam da li on to razumije i smatra važnim.

Ko zna uopće koju politiku on želi provoditi ili postići, on svoje mišljenje mijenja svaki dan. Njegov interes se puno više sastoji u tome da oduševi ljude i mobilizira ih. On to koristi, a to je opasno jer neprestano mora prekoračivati granice. Svaki put kada nešto postigne, mora naći nešto novo što dovoljno prelazi granice i što je dovoljno šokantno kako bi ljude i dalje oduševljavao i mobilizirao. Hannah Arendt je toga bila potpuno svjesna i zaključila je da su takvi pokreti posebice atraktivni u modernom vremenu. Oni su važni za naše društvo jer pokreti daju smisao ljudima i njihovim životima.

 

Kako je to u njeno vrijeme obrazložila Hannaha Arendt?

Arendt je u knjizi „Elementi i porijeklo totalitarne vladavine" pisala podrobno o porijeklu totalitarizma u modernom društvu: nemanje domovine, usamljenost i gubitak korijena. Njena generacija je bila prva generacija u svjetskoj istoriji, koja je odrasla bez čvrste vjere u tradiciju, religiju ili obiteljske vrijednosti koji su ljudima ranije davali oslonac u životu, rekla je Arendt. Iz tog razloga je, kako smatra Arendt, život bolan i težak. I tako mi često tražimo pogled, koji će našim patnjama dati značenje; pitamo se zašto to prolazimo, zašto živimo? Postoji čuveni Nietzsche-ov citat, u kojem on kaže da se može podnijeti svaka vrsta bola dok smatramo da za to postoji razlog. Hannah Arendt kaže da taj bol u životu i gubitak značenja, koji nastaje gubitkom religije, tradicije, porodice i pripadnosti zajednici, dovode do toga da se priključujemo pokretima. Na taj način pronalazimo značenje i smisao života. 

Trebamo to toliko da pokret postaje dijelom našeg identiteta kada mu se priključimo. Ako pokret kaže: „Svi Židovi su krivi zbog zla u svijetu", ali ne postoji nijedan Židov koji snosi krivicu zbog zla, onda je to najlakši put da se pokrene pokret i da ubija te Židove. Onda ne postoji više ni jedan dokaz da Židovi nisu prouzrokovali zlo u svijetu.

Svijetu, koji se sastoji od laži, i koji zadovoljava našu potrebu za smislom u našem životu, dajemo prednost u odnosu na svijet koji nam ne daje smisao, piše Arendt. To nas dovodi do mogućnosti da razumijemo Trumpa: On ljudima pruža stabilan svijet laži. To sigurno predstavlja određenu ironiju jer Trumpove lako razumljive fantazije se baziraju upravo na nepostojanosti. On laže i mijenja svoje mišljenje redovno. No svijet za kojeg se on navodno zalaže i kojeg on nudi narodu je svijet koji uključuje njegovu postojanost kao osobe: On je taj koji jednom nestabilnom svijetu ponovo daje smisao i koji nas kroz to može provesti.  Ljudi radije vjeruju da postoji neko ko nas može provesti kroz teška vremena nego da se suoče sa Trumpovi kaosom laži, njegovom prevrtljivošću i njegovim problemima sa realnošću. Ja ga vidim najvećim dijelom kao populističkog vlastrodršca koji tvrdi sljedeće: „Ja sam jedini koji te probleme može riješiti." On ima opasne poglede i karakterne crte. Oni do sada još nisu posebno fašistički ili totalitarni, ali oni bi to lako mogli postati ako ne budemo budni.  

Vi preporučujete budnost? Pruža li nam Hannah Arendt savjet kako se možemo ophoditi sa tim opasnim pogledima?

Opasnost s kojom smo suočeni je Trumpova cjelokupna ravnodušnost prema realnosti i značenju riječi. On može danas nešto reći i onda sutra nešto sasvim drugo i istodobno osporiti to, što je jučer rekao. Tako nastaje rizik od ciničnog odnosa prema javnom diskursu i zajedničkom javnom svijetu. Tako je sasvim moguće da se nakon Trumpa pojavi neko ko je mnogo lošiji od Trumpa. Pravi izazov, iz ugla Hannha-e Arendt je taj da tokom naredne četiri godine djelujemo na javni diskurs i insistiramo na značaju javnih institucija i spriječimo da taj cinizam preuzme vodstvo. Jedna od grešaka, koju prema mom mišljenju pravi ljevica, je da ona Trumpa opisuje izrazima koji njemu ne odgovaraju, kao primjerice da je rasista ili antisemit. On to nije – ili nije u najmanju ruku u ekplicitnom i tradicionalnom smislu. Tako što se fokusira na njegov rasizam ljevica učestvuje također u izobličavanju stvarnosti u smislu političkog pokreta i tako se još više povećava cinizam našeg političkog svijeta. Trumpove pristalice i desnica onda mogu reći: „Ljevica laže, ljevičari izmišljaju stvarnost." I istina je: Oni imaju pravo.  

To da su ljevica i desnica u podjednakoj mjeri suodgovorni za ovu ideološku, nerealnu igru na relaciji fantazija-politika predstavlja stvarnu opasnost za smisleni, zajednički javni diskurs, koji bi mogao ponovo oživjeti jednu demokratiju. 

Cilj "Hannah Arendt Centra  za politiku i humanost " u New York-u je podstaći politički diskurs na neustrašiv i provokativan način, potpuno u smislu filozofkinje Hannah Arendt.