Beduini su nepoželjni u Izraelu
17. studenoga 2012
Pustinja Negev je golemo područje koje se prostire na jugu Izraela. Ona zapravo dijeli pustinju Jordana od slično neplodnog područja Sueskog poluotoka koji pripada Egiptu. Preko pustinje Negev time i Izrael svojim južnim "vrškom", dopire sve do Crvenog mora gdje je smješten grad Eliat. Zapravo, to je praktično susjedni grad grada Akabe u Jordanu - poznatog još od legendarne akcije Lawrencea od Arabije protiv uporišta turske vojske u tom gradu još za I. svjetskog rata.
Zato je generacijama i Negev bilo područje kojem su prolazili i živjeli nomadski narodi poput Beduina. Za vrijeme dok se stvarala država Izrael, Beduini nisu osobito marili za židove - ali nisu stali niti na stranu Arapa i Palestinaca. Jedino što su željeli jest da ih se pusti na miru na ionako teškom području pustinje Negev. Izrael im se odužio činjenicom kako su tamošnji Beduini državljani Izraela - ali zapravo samo teoretski.
"To je naša zemlja!"
Ta pustinja se u međuvremenu promijenila, a promijenili su se i odnosi između Izraelaca i Beduina. Pridružili smo se skupini turista - većinom postarijih Amerikanaca, koji su u Jeruzalemu knjižili izlet u pustinju. Kad se autobus približio gradu Lakiji, na zaprepaštenje turista je autobus okružilo čak pet policijskih vozila. Turistički vodič uplašene turiste pokušava umiriti kako policija ne čini "ništa što bi vas dovelo u opasnost". Ali grad Lakija je u međuvremenu postalo "No-go" područje gdje se ne smije ići i gdje je nužna policijska pratnja. Ipak, organizatori puta žele pokazati turistima "kako tamo doista izgleda".
Turistički vodič je Ari Briggs, židov porijeklom iz Australije. U safari-hlačama i sa šeširom u kojem izgleda kao Indiana Jones, neumorno puna dva sata objašnjava svoje viđenje povijesti odnosa Izraela i Beduina - i "opasnosti" koje čine Beduini. Nomadski narod, tvrdi Briggs, "sve više i protivno zakonu" zauzima područje pustinje Negev. On i njegova organizacija Regavim se trudi i tamo naseliti židove: "To je naša zemlja". Mnoge izraelske vlade su "sramotno zapostavile" ovo područje, ali naseljenici će sve to promijeniti.
Jad i bijeda umjetnih gradova
Turisti u tom području, kako čuju; "bez Boga i zakona" vade svoje fotoaparate da konačno i vide tu prijetnju koja dolazi od Beduina. Ono što vide u Lakiji je tek beznadno jadno: smeće leži na ulici, naokolo stoje propale kuće i između njih jedna škola. "Lakiju je izgradila vlada Izraela za 35 tisuća Beduina. Zapravo, tu živi jedva sedam tisuća stanovnika", objašnjava Briggs. Žali se kako je vlada "bacila kroz prozor" gomile novca kako bi Beduinima osigurala domove, ali oni puštaju da sve propadne.
Lakia je doista dobar primjer za život Beduina u Izraelu. Tu vlada potpuna bijeda i rekorder je u čitavoj zemlji po broju nezaposlenih i po kriminalu - dok je po broju obrazovanih na samom dnu ljestvice. Ali to je i "umjetan" grad kakvog je Izrael gradio kako bi "urbanizirao i civilizirao" nomadski narod, pretežito na sjevernom, potpuno neplodnom dijelu pustinje Negev. "Beduini i gradovi nikad nisu postali prijatelji", objašnjava Khalil Alamour. Doduše, Beduini više uglavnom ne žive u šatorima, ali i dalje žive od svojih životinja i od poljoprivrede.
Nezakonito na djedovini
On i njegova obitelj već sedmu generaciju žive u naselju Alsira. Tvrdi kako posjeduje dokumente kako su doista i vlasnici zemlje na kojoj žive i koju obrađuju - ali te dokumente država Izrael uopće ne priznaje. Ne priznaje niti njihovih četrdesetak naselja gdje Beduini žive od pamtivijeka, pa tako u tim mjestima nema niti električne energije, vode ili kanalizacije. Nema niti škola, javnog prijevoza niti institucija javne uprave. Jer Izrael niti ne želi da oni tamo ostanu: svako malo dolaze službenici u Alsiru i u druga mjesta i vješaju na kuće Beduina obavijesti kako će ta zgrada biti srušena.
Alamour i njegovi susjedi zato svako malo moraju na sud dokazivati kako imaju svo pravo živjeti tamo gdje žive - što je teško, ako Izrael ne priznaje njihove dokumente. On zapravo uopće ne razumije, zašto sad Beduini smetaju Izraelu: "Mi nismo nikakvi neprijatelji države, mi se želimo integrirati", objašnjava 47-godišnji Beduin. Ali ne pod svaku cijenu, jer nije moguća integracija koja će potpuno ignorirati tradiciju i vrijednosti Beduina.
U tijeku je inicijativa da se "legalizira" barem desetak tih drevnih beduinskih naselja, ali je nedavno Izrael 95% područja pustinje Negev proglasio državnim vlasništvom. Čak i u tim okolnostima Alamour apelira na vlasti Izraela: "Ostavite nam barem tih preostalih 5% koje još imamo i učinit ćemo od toga najbolje što se može - na dobrobit svih nas."
Ipak, vizija turističkog vodiča izgleda potpuno drugačija. Turistima u autobusu najavljuje vrhunac putovanja u pustinju Negev: posjet jednom židovskom farmeru koji živi u pustinji, usprkos svim Beduinima. Jedna putnica u autobusu također objavljuje kako "hvala Bogu da ovdje ima i židova" - što ostali turisti pozdravljaju pljeskom.