Dragan Primorac – forenzičar u političkom ringu
20. prosinca 2009
Tko je Dragan Primorac? Pedijatar, forenzičar i stalni sudski vještak, a odnedavno i predsjednički kandidat. Rođen je 1956. godine u Banjoj Luci, ali uspomene iz djetinjstva manje veže uz Banja Luku, a više za Split gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Medicinu je diplomirao u Splitu, a doktorirao u Zagrebu.
Knjiga mu je bila draža od puške
Za vrijeme rata, 1991. godine Primorac odlazi preko Atlantika u Sjedinjene Države na znanstveni rad. Šest je godina proveo na Medicinskom fakultetu u Connecticutu, a iz Amerike se vraća potkovan znanjem iz genetike i forenzike koje je potom pružio domovini na raspolaganje. Ugled i priznanja stekao je identificirajući žrtve iz masovnih grobnica nakon Domovinskog rata. A kad je riječ o priznanjima, Primorac se voli pohvaliti kako je dobitnik 20 međunarodnih i domaćih priznanja, a među njima i Nagrade za životno djelo Instituta za forenzičke znanosti, Sveučilišta New Haven i to za doprinos razvoju forenzičkih znanosti.
Sanader ga je uveo u politiku, a onda prevario
Do 2003. godine Primorac je bio daleko od visoke politike. Banske dvore gledao je samo na televiziji, ali pobjedom HDZ-a 2003. godine dobio je priliku koju nije propustio. Na poziv premijera Sanadera, Primorac ulazi u Vladu kao nestranački kadar i to na mjesto ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Nakon nekoliko godina od nestranačkog postaje stranački kadar i to onaj HDZ-ov. Od tada pa do srpnja ove godine, kada napušta Vladu, Primorac je pokrenuo nekoliko projekta poput besplatnih školskih udžbenika, obveznog osnovnoškolskog obrazovanja, tvorac je Hrvatskog nacionalnog standarda, a za njegova mandata zaživio je Bolonjski proces na hrvatskim sveučilištima i veleučilištima. Ipak, pored sveg navedenog nije ubirao samo lovorike, već i pokude. Više puta studenti su izlazili na ulice nazivajući Bolonju promašajem, tržeći besplatno obrazovanje i glavu ministra. Ministar je na koncu i otišao, ali ne zbog studentskog gunđanja, već zbog, kako kaže, moralnih razloga. Konkretnije, smatra da ga su ga Ivo Sanader i HDZ iskoristili i prevarili. Stranku je napustio zbog iznevjerenih obećanja. Požalio se kako u HDZ-u nije bilo mjesta za mlade ljude, pogotovo mjesta na izvoru političke moći.
Sportaš koji voli i ne tuče žene
Najmlađi kandidat za Pantovčak istinski je ljubitelj sporta. Voli odigrati partiju nogometa ili obući dobok i ući u taekwondo ring. Ali, osim što udara u sportske suparnike, zli jezici reći će da se Primorac zna okomiti i na slabiji spol. Za takvo što nedavno ga je prozvao i Nadan Vidošević. Takve optužbe ovom predsjedničkom kandidatu teško padaju, toliko teško da je Vidoševića obećao tužiti: „Nadanu Vidoševiću mogu odgovoriti da svoju ženu volim i poštujem. Niti je tučem niti varam.", poručio je Primorac. Milana Bandića nazvao je kandidatom Ive Sanadera. Smatra da je trebao ostati pod Medvednicom jer je za njega sjajan gradonačelnik i osebujna ličnost, ali ne i osoba za Pantovčak. U jednom medijskom istupu upitao se: Možete li zamisliti Milana da pregovara s Obamom, da drži govor u Ujedinjenim narodima?“
No, Bandić je još dobro prošao jer bi Primorac, primjerice, Nadana Vidoševića poslao na robiju: „U mojoj Hrvatskoj, ako postanem predsjednik i ako se DORH pokrene, on će biti u zatvoru.“
Dobre veze
Primorac se ponosi i hvali svojim međunarodnim kontaktima, kako onima u Sjedinjenim Državama, tako i onima u Izraelu. Gaji dobre odnose s obitelji izraelskog predsjednika Šimona Peresa.
Objavio bi Registar hrvatskih branitelja jer smatra kako su se ondje našli i oni kojima tu nije mjesto. Ne bi dopustio slobodno korištenje lakih droga kao ni legalizaciju prostritucije. Primorac obećava obračun s kriminalom i korupcijom, a u takvoj plemenitoj misiji poslužio bi se i znanjem iz forenzike. Kao vrhovni zapovjednik ne bi imao ništa protiv slanja hrvatskih vojnika u mirovne misije, ali naravno uz blagoslov Sabora. Kad je riječ o Hrvatima u BiH, smatra da je to problem koji traži hrvatskog predsjednika koji ima autoritet i može pomoći. Zauzeo bi se da Hrvati u BiH imaju jednaka prava kao i drugi narodi, a maćehinski odnos prema iseljenim Hrvatima ne bi tolerirao.
Autor: Goran Prokopec
Odg. ur.: Nenad Kreizer