Erdoganova dvostruka strategija prema Kurdima

"Poduzet ćemo odlučne korake da ostvarimo našu viziju da Tursku i cijelu regiju oslobodimo terora", rekao je predsjednik Recep Tayyip Erdogan u svom novogodišnjem obraćanju. Njegove riječi odnosile su se na aktualni proces pomirenja Turaka i Kurda, koji je prije tri mjeseca pokrenuo Erdoganov koalicijski partner Devlet Bahceli, šef Stranke nacionalističkog pokreta (MHP).

Najprije godinama zahtijevati nečiju smrt, a potom tu istu osobu iznenada pozvati u parlament? Upravo to je napravio ultranacionalist Bahceli prije tri mjeseca, iznenadivši time tursku javnost. Prije nego što je pokrenuo ovu inicijativu, njegova stranka se godinama zalagala za ponovno uvođenje smrtne kazne, uglavnom kako bi pogubila zatvorenog lidera zabranjene Kurdske radničke stranke (PKK) Abdullaha Öcalana. No, sada MHP namjerava Öcalana pozvati u parlament kako bi održao govor u kojem bi pozvao borce PKK-a na predaju oružja.

Vrijeme je za nadu?

Paravojna formacija PKK, osnovana 1978. godine, je u EU-u i SAD-u klasificirana kao teroristička organizacija i u oružanom je sukobu s turskom državom od 1984. godine. Danas ima ukupno oko 30 milijuna Kurda koji, zbog podjela nakon završetka Prvog svjetskog rata, žive na područjima Turske, Sirije, Irana i Iraka. Od tada se Kurdi bore za svoju državu ili barem za veću autonomiju, koja im je do danas uskraćena u Turskoj. Smatra se da je tijekom nasilnog sukoba između Turske i PKK-a u razdoblju između 1984. i 2009. godine stradalo 40.000 ljudi. Osnivač PKK-a Öcalan se od 1999. godine nalazi u zatvoru na otoku Imrali u Mramornom moru.

Tursku javnost je iznenadilo kada se ultranacionalist Bahceli u parlamentu rukovao s predstavnicima prokurdske stranke DEM. Samo nekoliko dana kasnije pozvao je Öcalana da potakne Kurde na predaju oružja. Potom se osvrnuo na "tisućugodišnje bratstvo" između Turaka i Kurda i rekao: "Problem Turske nisu Kurdi, već njihova separatistička teroristička organizacija. Öcalan bi trebao doći u parlament i objaviti raspuštanje PKK."

Nakon Bahcelijevog apela dva predstavnika prokurdskog DEM-a su 28. prosinca posjetila Öcalana u zatvoru, nakon čega su izjavili da su "puni nade". Trenutno su u tijeku konzultacije političara DEM-a, predstavnika Erdoganove vlade i oporbe.

Sve za Erdogana?

Poznavatelji prilika pretpostavljaju da se iza trenutne inicijative krije politički cilj: omogućiti Erdoganu kandidaturu za novi mandat nakon 2028. godine, što, prema važećem Ustavu, nije moguće.

Tehnički gledano, ipak postoje dvije mogućnosti za Erdoganovu ponovnu kandidaturu: promjena Ustava ili odluka parlamenta da se održe prijevremeni izbori. No, problem je u tome što vladajućem stranačkom savezu nedostaje 45 glasova za donošenje takve odluke. Prokurdski DEM u parlamentu ima ukupno 57 zastupnika – to znači da bi se uz njihovu pomoć mogla donijeti odluka o prijevremenim izborima.

Politolog Berk Esen sa sveučilišta Sabanci u Istanbulu vidi još jedan mogući motiv: AKP više ne može pobijediti na izborima, jer mu nedostaju glasovi Kurda. "Erdoganov sustav je u velikoj političkoj i gospodarskoj krizi. To smo mogli vidjeti na lokalnim izborima u proljeće 2023. U sadašnjim uvjetima kurdski birači radije glasaju za oporbene kandidate. Erdogan želi promijeniti taj trend. Prema različitim procjenama, Kurdi čine 15 do 20 posto turske populacije", objasnio je Esen u razgovoru za DW.

Lažni optimizam?

„AKP je nakon poraza na lokalnim izborima održanima 31. ožujka shvatio da strategija kulturne polarizacije više ne funkcionira", smatra politolog Deniz Yildirim. Međutim, ovo nije prvi put da turska vlada pokušava pokrenuti proces pomirenja s Kurdima. I u prošlosti je bilo službenih inicijativa da se ispune kurdski zahtjevi prema turskoj državi. Svi ti pokušaji, koji su nazvani "otvaranje”, "rješenje” ili "proces normalizacije”, su propali.

Kakve su sada šanse za uspjeh? "Kada političari javno kažu da su puni nade i time nagovještavaju da je mir bliži nego ikada ranije, vjerojatno je postignut određeni napredak iza zatvorenih vrata", kaže Yildirim.

No on upozorava da ne treba biti previše optimističan: "Naravno, Turska mora riješiti ovaj kronični problem mirnim putem kako se više ne bi prolijevala krv. Međutim, bilo bi naivno očekivati da se to dogodi u vrijeme autoritarne centralizacije, dok su medijske slobode i sloboda izražavanja u zemlji potpuno iskorijenjeni, a sveučilišna autonomija ograničena."

Nema pomirenja s Kurdima izvan državne granice

Turska po pitanju Kurda slijedi dvostruku strategiju: dok u zemlji propagira pomirenje s Öcalanom i PKK-om, milicije koje podržava Turska provode oružane akcije iza državne granice sa Sirijom protiv kurdskih boraca YPG-a. Tu kurdsku miliciju Turska smatra prijetnjom svom teritorijalnom integritetu - baš kao i PKK. Dok Turska na YPG gleda kao na sirijski ogranak PKK-a, njega pak podržavaju Sjedinjene Američke Države - što odnos snaga u toj regiji dodatno komplicira.

Turska zahtjeva od prijelazne sirijske vlade da raspusti kurdsku miliciju YPG koja kontrolira velika područja na sjeveru Sirije. Zahtjevi Turske iz perspektive Kurda nisu realistični, objašnjava politolog Esen: "Nakon dugogodišnjeg krvoprolića YPG se u sjeveroistočnoj Siriji etablirao kao faktor moći. Bez obzira na to kakav bi sporazum mogao biti postignut u Turskoj, najvjerojatnije neće doći do predaje oružja."

Suradnik: Gülsen Solaker

Ovaj članak je preveden s njemačkog jezika