Izrael započeo povlačenje iz pojasa Gaze

Gusti promet na ulici u pojasu Gaze ispred graničnog prelaza Kissufima, kamioni natovareni ne samo pokućstvom i kutijama. Mnogi doseljenici sa sobom odnose čak i vrata i prozore za ugradnju u svoje nove kuće. I palme su iskopali kako bi ih posadili u svojim budućim vrtovima.

Vicky Sabah, koja je u Izrael emigrirala iz Austrije, 15 godina je živjela u naselju Peat Sadehu: „Sada najprije odlazim u hotel, a potom u karavan, kada bude gotov.“

Hotel je rezervirala vlada, a ono što naziva „karavanom“ zapravo je luksuzna montažna kuća površine između 60 i 90 metara četvornih s krovom od crijepova, klimatskim uređajem, ugrađenom kuhi­njom, terasom i vrtom.

Tko se na vrijeme prijavio, kao privremeno rješenje može useliti u novosagrađeno montažno naselje Nitzan, sat vremena vožnje južno od Tel Aviva. Tamo će do rujna biti dovršeni i supermarket te tri dječja vrtića. Plaža je jednako blizu kao i u pojasu Gaze... No, unatoč državnoj odšteti, malo tko je zadovoljan, kaže Vicky Sabah: „Novcem se to ne može platiti. Sve i kada bih dobila palaču – u usporedbi s ovim ovdje ništa ne bi vrijedila.“

„Još nisam dobila nikakvu odštetu“, ljuti se i Bracha Asis, pri­premajući među zapakovanim kutijama jednu od posljednjih večera u svojoj kući u naselju Ganei Talu. I za nju vrijedi redoslijed: najprije u hotel, a potom privremeno u jednu od montažnih kuća. Obitelj se nada da će svoj trajni novi dom sagraditi za dvije do tri godine. A za sve je kriv premijer Scharon: „Sve nam se ovo događa, jer je starac poludio. A što će zauzvrat dobiti od Palestinaca? Ništa! Ni mirovni sporazum, ni prekid va­tre, baš ništa.“

Tko se bude opirao, riskira državnu odštetu

Visina odštete, što će ju doseljenicima isplatiti država, ovisi o broju djece, veličini kuće i zemljišnog posjeda te o stažu doseljenika u pojasu Gaze. Nadoknadit će se troškovi preseljenja, stanarina za privremeni smještaj, posebni dodatak za odlazak na manje popularna područja te osobna odšteta.

Obitelj s troje djece, koja je u pojasu Gaze provela šest godina, primjerice, dobit će 210.000 eura. Za četvero djece ili vi­še, što je slučaj kod mnogih doseljeničkih obitelji, te nešto duljim stažom u prosjeku se može doseći i iznos od 360.000 eura.

Za gospodarske površine, kao što su staklenici od kojih su živjeli mnogi doseljenici, također će biti plaćene odštete. Tko se bude odupirao i ignorirao i zadnji ultimatum, riskira 30 posto novca od države. Zbog toga će, procjenjuje vlada, dvije trećine doseljenika do utorka navečer napustiti pojas Gaze.

Bracha Asis u svakom će slučaju krenuti na put prije nego počne prisilno iseljavanje: „Ne želim sukob s vojnicima. Držat ću se zakona. A ako zakon traži da sada napustim svoju kuću, onda je to tako.“