Prisega nove konzervativno-populističke vlade u Beču izazvala je, istina, prosvjede na ulicama, ali Austrijanci nisu stvarno šokirani brakom ÖVP-a i FPÖ-a. U alpskoj republici su se već navikli na "slobodarske" nacionaliste. FPÖ sudjeluje u pokrajinskim vladama, zastupljen je u brojnim parlamentima, već dvaput je sudjelovao u vladi na saveznoj razini. 2000. je FPÖ koalirao s konzervativnom Austrijskom narodnom strankom (ÖVP), a 1980. čak sa socijaldemokratima, pri čemu ipak treba naglasiti da je FPÖ tada imao nacionalno-liberalni profil. Zaokret prema desnom populizmu dogodio se 1990-ih u vrijeme dok je stranku vodio Jörg Haider.
Da bi omogućio ovaj novi brak ambiciozni šef konzervativaca Sebastian Kurz je svoju stranku temeljito promijenio, prilagodio ju potpuno sebi i pomaknuo udesno. Kurz je rano prepoznao važnost teme migracije i zaposjeo ju. Time je oduzeo vodu s mlina FPÖ-u, utjecao na to da ona s veliki zaostatkom ostane treća stranka po zastupljenosti u parlamentu i šefa FPÖ-a Heinza-Christiana Strachea prisilio na oprezne korake ulijevo. Ne smije se zaboraviti da je prije godinu dana FPÖ u ispitivanjima javnog mnijenja još bio najjača stranka.
Ograničenje Stracheovih mogućnosti djelovanja
Zadaća Sebastiana Kurza, koji sa svojom 31 godinom donosi novi zamah u kancelarski ured, bit će ograničavanje utjecaja krajnje desnice i sprječavanje najgorih nacionalističkih ispada. U svakom slučaju doći će do postroženja zakona o azilu i postupaka za dodjelu azila u Austriji. Migracija će biti gotovo potpuno obustavljena. Prema islamu i muslimanskim doseljenicima postupat će se kritičnije. To je cijena koalicije koju je okretni Kurz rado platio.
Jer, on je se kao austrijski ministar vanjskih poslova pobrinuo da balkanska ruta za migrante bude zatvorena u proljeće 2016. On je odredio smjer dok se njemačka kancelarka još kolebala. U međuvremenu su Njemačka i Austrija na istoj liniji, koja u cijeloj Europskoj uniji u međuvremenu glasi: zatvoriti vanjske granice i problem migracije rješavati u tranzitnim zemljama izvan EU-a, gdje god je to moguće. Utoliko nema nikakvih prepreka za plodnu suradnju kancelara Kurza i vjerojatne ponovne kancelarke Merkel.
Ali, sa stajališta zapadnoeuropskih zemalja i centrale EU-a problematičnim izgleda da bi se Austrija mogla približiti pa i pridružiti Višegradskoj skupini (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska). Te zemlje bi onda mogle igrati na nacionalističku kartu i ignorirati centralu EU-a u Bruxellesu. Koalicijski partneri u Beču ne žele čuti ništa o reformama i produbljenju suradnje unutar zone zajedničke valute, kakvu predlažu francuski predsjednik Macron i Europska komisija. Oni su za manje Europe, ali ona bi trebala biti bolja.
Umirujuće djeluje da Sebastian Kurz kao kancelar ostaje takorekuć i ministar za EU, on želi osobno regulirati sve što ima veze s Europskom unijom. Austrija će se zacijelo truditi oko nagodbe s Rusijom. Jer, FPÖ je blizak nacionalistima u Europi sklonim Rusiji, kao što su francuska Nacionalna fronta ili Alternativa za Njemačku (AfD). Ipak, dosadašnji ministar vanjskih poslova Kurz zauzimao se i za Ukrajinu i njezinu suverenost. Vidjet će se hoće li to činiti i kao austrijski savezni kancelar.
Desni trend u Europi
U ostatku Europe se nije čula zabrinutost ili prosvjed zbog skretanja Austrije udesno, za razliku od 2000. kad su socijaldemokratski predsjednici vlade članica EU-a pokušali uvesti sankcije protiv Austrije, što, istina, nije uspjelo. Razlog je što je u brojnim zemljama EU-a sedamnaest godina kasnije potpuno normalno da desni populisti vladaju apsolutnom većinom, kao u Poljskoj ili Mađarskoj, ili sudjeluju u vladi kao u Grčkoj, Slovačkoj, Češkoj, Belgiji, Bugarskoj ili Finskoj. U brojnim drugim zemljama desni populisti su zastupljeni u parlamentima. U Velikoj Britaniji su izazvali Brexit. U Francuskoj su ušli u drugi krug predsjedničkih izbora. Kao posljednja velika članica EU-a Njemačka je u rujnu takorekuć izgubila nevinost kad je AfD, stranka sumnjičava prema Europskoj uniji, ušla u Bundestag kao treća najjača stranka.
Ali, sve u svemu, pločice domina padaju jedna za drugom. To već utječe na politiku Europske unije i još će utjecati. Sljedeći veliki test je prijepor oko raspodjele izbjeglica i prava azila. Tko će još stati na stranu zemalja Višegradske skupine, koje ne žele prihvaćati izbjeglice? Možda Austrija?
Novi austrijski vice-kancelar, šef FPÖ-a Strache, u svakom slučaju ne skriva svoja nacionalistička stajališta. On pozdravlja Brexit i poziva predsjednika Europske komisije Junckera da podnese ostavku. U Europskom parlamentu njegova stranka će ostati u zastupničkom klubu s francuskom Nacionalnom frontom. Samo od jednog je odustao na nagovor Sebastiana Kurza: u Austriji neće biti referenduma o napuštanju Europske unije. Zauzvrat je FPÖ zahtijevao i izborio da se u austrijskim gostionicama i kafićima i dalje smije pušiti. Pušenje umjesto Öxita! U desnom taboru su očito pragmatični.