Manje inovacija usprkos umjetnoj inteligenciji
29. svibnja 2024Inovacije kroz sanjarenje i snove. Lijepo bi to bilo, zar ne? Ali upravo je to sanjarenje od ogromnog značenja kako bi ljudi uopće mogli biti inovativni, kaže stručnjak za informacijske sustave Viktor Mayer-Schönberger. I upravo je to razlog, kaže on, zbog čega umjetna inteligencija ne može parirati čovjeku.
"Mi ljudi si možemo zamisliti stvari koje još ni ne postoje", kaže Mayer-Schönberger, istraživač sa Sveučilišta Oxford. UI se, nastavlja on, doduše trenira uz pomoć ogromne količine podataka, ali to su podaci iz prošlosti. Oni samo zrcale ono što mi iz prošlosti možemo (na)učiti za sadašnjost: "UI nam može olakšati pristup spoznajama koje proistječu iz prikupljenih podataka, ali ne izmišlja ništa novo", napominje ovaj stručnjak u razgovoru za DW.
Ako su dakle sadašnjost ili budućnost sasvim drugačiji od prošlosti, onda nam UI ne pomaže u pronalaženju pravih rješenja. Da se ljude koji su živjeli u doba Henryja Forda pitalo što bi htjeli, većina njih bi vjerojatno odgovorila: 'bržeg konja', to bi dakle bilo rješenje iz prošlosti, kao rješenje koje se temelji na iskustvima iz prošlosti. Ali u to doba je inovacija bio automobil, razvoj auta s motorom s unutarnjim izgaranjem, rješenje koje se ne bi moglo nametnuti kao logično na temelju iskustava iz prošlosti.
Živimo u ne baš inovativnim vremenima…
UI je alat koji omogućuje analizu velike količine podataka, alat koji pomaže u poboljšanju učinkovitosti, posebice u ekonomski stabilnijim vremenima. Ali mi danas ne živimo u stabilnim vremenima. Izazovi koji proizlaze iz klimatskih promjena zahtijevaju nešto više – a to su inovacije. I baš u tim i takvim vremenima brzina i snaga inovacija usporava, žali se Mayer-Schönberger. Usporava usprkos brzom napretku u sektoru UI-ja.
Rast produktivnosti je usporio i u SAD-u, to su uočili i Ufuk Akcigit sa Sveučilišta Chicago i Sina T. Ates iz Federal Reserve Boarda. U SAD-u se dinamika inovacija smanji(va)la od 80-ih godina prošlog stoljeća, a posebno to upada u oko od početka ovog tisućljeća, kaže ovih dvoje znanstvenika.
Oni razlog za taj razvoj vide u smanjenju intenziteta tržišne utakmice između vodećih kompanija i njihovih konkurenata. Razlog je i činjenica, kako dodaju, da se znanje ne dijeli u dovoljnoj mjeri. Takmaci koji se s kašnjenjem uključuju u tržišnu utakmicu tako ne mogu učiti od napretka koji su ostvarili pioniri u nekom segmentu, pa zato ne mogu ni rasti. Osim toga se, dodaju stručnjaci, vrši premalo pritiska na velikane u nekoj branši, a čim oni ne osjećaju za vratom dah konkurencije, nemaju ni puno motivacije da i sami budu inovativni.
Podaci kao sirovina za inovacije
Što se tiče podjele znanja, radi se prvenstveno o podacima. Velike količine informacija se može dobro analizirati uz pomoć UI-ja. Sve više podataka se prikuplja, tvrdi Savezno udruženje njemačke industrije (BDI). Od 2012. do 2022. se, po navodima BDI-ja, udeseterostručio volumen generiranih podataka. Do 2025. on bi se trebao još utrostručiti.
I tu na scenu stupaju veliki digitalni koncerni kao što su Google, Amazon ili Facebook. Kao pioniri u svom sektoru, oni prikupljaju ogromne količine podataka, uz pomoć tih podataka postaju učinkovitiji, ali istovremeno te podatke drže “pod ključem”.
"Velike digitalne koncerne bije glas da su digitalni pioniri, ali u stvarnosti oni usporavaju inovacijske procese i napredak, zato što podatke zadržavaju za sebe", naglašava Mayer-Schönberger. Druga poduzeća, ali i institucije, znanstvene ustanove ili civilno društvo nemaju uopće pristup tim podacima, ili ako ga imaju - onda samo ograničen pristup.
Strukture oligopola
A kada se dogodi da neka druga poduzeća iznjedre inovacije, onda ih često veliki igrači jednostavno „progutaju“. Kako bi konkurenciju i dalje držali na distanci, što su u svojim analizama pokazali Mark A. Lemley i Andrew McCreary (Stanford University).
Prije 20 godina je više od 3⁄4 uspješnih start-upova u Silicon Valleyu završilo na burzi, kaže Mayer-Schönberger. Danas, kako dodaje, tri četvrtine start-upova kupi neka velika platforma, Google, Facebook itd.
Ta koncentracija ne samo da ugrožava tempo inovacija, ona predstavlja i sistemski rizik, upozorava Mayer-Schönberger. On to uspoređuje s vožnjom na autocesti. Kada tamo ne funkcioniraju kočnice nekog automobila, to nije dobro. Ali kada ne funkcioniraju kočnice kod svih drugih automobile, zato što postoji samo jedna vrsta automobila, onda to rezultira krizom.
Politika mora ponuditi rješenje
Ta se dilema može razriješiti ako se politika pobrine za slobodan pristup podacima. "Ne postoji pravo vlasništva nad podacima", tvrdi Mayer-Schönberger. Pravo vezano uz intelektualno vlasništvo, autorska prava ili patentno pravo su pravo raspolaganja, prava koja su vezana uz neka određena djela, djela koja su proizvedena kao rezultat ljudskog razmišljanja, dodaje ovaj stručnjak. Po pitanju podataka nema pravnog temelja koji bi opravdao vlasništvo nad njima, dodaje Mayer Schönberger.
EU je usvajanjem Digital Services Acta i Digital Markets Acta napravio pravi korak u pravom smjeru, smatra Mayer-Schönberger. Ali i dodaje da bi se još puno više toga moglo napraviti na nacionalnoj razini.
Moralo bi se drugačije strukturirati obrazovni sustav s ciljem poticanja inovacija, kaže za DW Mayer-Schönberger. I to tako da sljedeće generacije imaju motivaciju da sanjare, da sanjaju, ali s određenim ciljem: "Ne radi se o tome da se napamet nauči neku pjesmicu iz 19 stoljeća, već o tome da se svijet vidi drugačijim očima", opisuje Mayer-Schönberger. "Ne trebaju nam aerodinamični, marljivi mravi, već su nam potrebni neugodni lateralni mislioci." Dakle ljudi koji na probleme ne gledaju samo na konvencionalan način, već iz neobičnih uglova i perspektiva, spremni na eksperimentiranje i s neobičnim rješenjima.