Nakon pada Bašara al-Asada: što sada slijedi?

Na društvenim mrežama pojavili su se brojni videozapisi iz raznih dijelova Sirije na kojima ljudi slave svrgavanje diktatora Bašara al-Asada, uključujući i scene iz predsjedničke palače u Damasku. Asad je napustio zemlju i ruski su mediji u nedjelju navečer, pozivajući se na izvore iz Kremlja, objavili da je on s obitelji stigao u Moskvu.

Asad je prošlost. No sada se postavlja pitanje što će se dalje događati u Siriji. Islamistički savez Hay'at Tahrir al-Sham (HTS) objavio je svoje prvo priopćenje u nedjelju ujutro: „Raseljenim ljudima iz cijeloga svijeta: čeka vas slobodna Sirija.“

Na internetskim snimkama vidi se oslobađanje zarobljenika iz brojnih režimskih zatvora, uključujući ozloglašeni zatvor Saidnaja sjeverno od Damaska, gdje su tisuće protivnika režima bile mučene i ubijane.

Umjereni islamisti?

Međutim, postavlja se pitanje koliko će Sirija zaista biti slobodna. Pogledi su u prvom redu usmjereni na vođu islamističke milicije HTS-a, Abu Muhammada al-Džulanija, koji sada u velikoj mjeri kontrolira zemlju. Kako on zamišlja budućnost Sirije? O tome postoje različite procjene.

HTS je prošao kroz dugačak razvoj, objasnio je za DW Andre Bank, stručnjak za Siriju iz Njemačkog instituta za globalne i regionalne studije (GIGA) u Hamburgu. Džulani se još prije mnogo godina distancirao od Al-Qaide, a smatra se i protivnikom džihadističke organizacije „Islamska država“. To bi značilo da nije na misiji protiv Zapada, već da se fokusira na Siriju. Moguće je da sada radi na stvaranju svojevrsnog „salafističkog poretka“.

U međuvremenu, sam al-Džulani pokazuje znakove umjerenosti. Tijekom ofenzive na Alep pozvao je na poštivanje prava kršćana i manjina. U intervjuu za američki CNN izjavio je da želi izgraditi državne institucije koje bi trebale uključivati sve društvene skupine u zemlji. Činjenica da dosad nije bilo nasilja nad manjinama daje „tračak nade“, ocijenio je za DW stručnjak za Siriju James Dorsey s Bliskoistočnog instituta u Washingtonu.

Skeptičniji je bivši njemački veleposlanik u Damasku Andreas Reinicke. HTS ostaje ukorijenjen u ideologiji Al-Qaide, zbog čega je budućnost kršćanske i kurdske manjine u Siriji ugrožena, rekao je Reinicke za Katoličku novinsku agenciju (KNA).

Uloga Sirijske nacionalne vojske

Uz HTS, utjecaj u Siriji imaju i druge skupine. Sirijska nacionalna vojska (SNA) bori se zajedno s HTS-om. Nastala je iz Slobodne sirijske vojske (FSA), skupine milicija koje su se borile protiv Asada nakon početka ustanka 2011. godine. Smatra se da je SNA vrlo bliska Turskoj.

SNA je više puta bila optužena za zločine protiv čovječnosti, uključujući mučenje Kurda. Istodobno, unutar te skupine postoje mehanizmi za sprječavanje takvih zločina, rekao je stručnjak za Siriju Ömer Özkizilçik iz think-tanka Atlantski savjet za bliskoistočni magazin „Middle East Eye“. Sve sada ovisi o tome koje će snage unutar SNA prevladati i kakav će odnos uspostaviti s HTS-om, koji smatraju konkurencijom.

Međutim, važnu ulogu igraju i milicije protivnika Asada sa juga zemlje. Jedino što ih povezuje s HTS-om jest protivljenje svrgnutom diktatoru; ideološki gledano, te pretežno sekularne skupine znatno se razlikuju od islamista. 

Na sjeveru će se Kurdi pokušati pozicionirati protiv SNA i Turske, koja podržava tu skupinu. Taj sukob također nosi značajan potencijal za nasilje.

Uloga Rusije, Irana i Tursk

Postupanje međunarodnih aktera također je ključno za budućnost Sirije. Turska će vjerojatno ostvariti značajan utjecaj. Ona bi mogla podržati vladu pod utjecajem islamista, ali izazovi za Ankaru uključuju mogući sukob s Kurdima koji imaju značajan teritorij pod svojom kontrolom i faktički svojom samoupravom.

Veliki gubitnik ovog preokreta je Iran, koji je godinama podržavao Asada u borbi protiv pobunjenika i značajno pridonio njegovoj pobjedi. To je Teheranu omogućilo vojno prisustvo u Siriji, što mu je koristilo za približavanje Izraelu i opskrbu oružjem Hezbollah, svoj saveznik protiv Izraela. No, posljednjih dana i Iran i Hezbollah povukli su se iz Sirije.

Pad Asadova režima mogao bi oslabiti kredibilitet Irana unutar tzv. „osovine otpora“, rekao je za DW Markus Schneider, voditelj projekta „Mir i sigurnost na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi“ pri njemačkoj zakladi Friedrich Ebert. „Poraz u Siriji za Teheran bi mogao biti usporediv s porazom Sovjeta u Afganistanu. Mogao bi čak najaviti kraj islamističkog režima u samom Teheranu“, ocijenio je Schneider.

Ustanak je pogodio i Rusiju, koja od 2015. bezrezervno podržava Asadov režim u borbi protiv pobunjenika. Zauzvrat, Kremlj je dobio pomorsku bazu u Tartusu i zračnu bazu Hmeimim kod Latakije. Sada bi te položaje Moskva mogla pokušati obraniti pod svaku cijenu, što onda donosi rizik od novog oružanog sukoba.