Nismo sasvim bespomoćni!

Tajfuni na Filipinima nisu ništa neuobičajeno. Naprotiv. Svake godine najmanje 20 ovakvih tropskih oluja bjesni ovim otočjem. Ovdašnje stanovništvo naučilo je s time živjeti i naći načina kako im se prilagoditi. No, Haiyan je drugačiji. Ovakva se oluja, ne samo ovdje, već bilo gdje drugdje na svijetu, još nikada nije dogodila. Tajfun je bjesnio brzinom i do 350 kilometara na sat, kotrljajući se poput valjka preko sela i gradova.

Tamošnjim stanovnicima se ne može ništa prebaciti. Doduše, brojne kuće su loše sagrađene, ali ni građevine, koje su sigurne od oluja, u srednjoj Europi, ne bi podnijele oluju ove kategorije. Ili barem, u najmanju ruku bile bi uvelike oštećene. Na Filipinima doista dobro funkcionira i sustav pravovremenog upozoravanja kao i sustav zaštite od požara. Bez ovih preventivnih mjera, sve bi bilo još puno gore. Pa ipak, zemlje koje su redovito pogađane tajfunima, moraju još jednom razmisliti i odlučiti na koji način će se u budućnosti moći zaštititi. To se odnosi na azijske države kao što su Filipini, Indija, Japan ili Bangladeš, ali i za područja koja pogađaju uragani kao što su SAD, Meksiko ili Karibi. Naime, jedno je sigurno: ove oluje u budućnosti neće biti češće, ali će zato biti ekstremnije i jače. No, ima li to veze s klimatskim promjenama, kako pretpostavljaju znanstvenici, ne može se sa sigurnošću reći. Ono što se, međutim, zna je sljedeće: Temperature vode rastu. A što je ocean topliji to se zračne mase koje prerastaju u oluju snažnije rotiraju i utoliko podižu više vode.

Mi ljudi smo tu bespomoćni. Takve sile prirode ne možemo spriječiti. Ni ostvarivanjem ciljeva o ograničavanju globalnog porasta temperature na ispod dva stupnjeva Celzijeva - o čemu se godinama bezuspješno razgovara na summitima o klimi. No mi se možemo bolje zaštititi i razviti određene strategije prilagođavanja. Primjerice, razvojem dobro smišljenog sustava pravovremenog upozoravanja i sustava evakuacije, ili pak razvojem bolje obalne zaštite s visokim nasipima, boljim sustavom odvodnjavanja vode u područja koja se nalaze daleko od obale. Također, zemlje koje su izložene olujama moraju se pitati hoće li u budućnosti više naseljavati ona područja koja su najviše izložena prirodnim nepogodama, ili će ih u najmanju ruku manje naseljavati. I u konačnici, zdrava privreda šuma sa zasađivanjem mješovitih kultura koje su otpornije na olujne vjetrove, bi se bolje održala i time ljudima pružile veću zaštitu nego monokultura kakva je sada svuda prisutna. Delegati na Konferenciji o klimi, koja se od ponedjeljka (11.11.) održava u Varšavi, bi i o tome trebali razgovarati, a najbolje bi bilo kada bi i djelovali.