Posrnula ekonomija - veliki izazov za Obamu

"Polovicom 2009. godine ekonomska kriza nas je pogodila punom snagom. Jedno vrijeme smo se teško borili. Sada vidimo polako kako se stanje poboljšava", priča Sam Burger, zamjenik šefa Lexmark Carpet Inc., jedne od više od 150 tvornica tepiha u Daltonu, u Georgiji. U ovom gradu, koji sam sebe naziva glavnim gradom tepiha u svijetu, živi 33.000 stanovnika, tako da skoro svatko u gradu živi od trgovine tepisima.

Međutim, jedanaest posto građana je bez posla, što je znatno iznad državnog prosjeka stope nezaposlenosti, koja iznosi 7,9 posto. I za američke odnose to je previše, a time je to problem i za predsjednika Obamu. Njegova vlada je pokušala velikim konjunkturnim programima oporaviti gospodarstvo. Američka središnja banka je priopćila da će kamate biti niske sve dok nezaposlenost ne padne ispod 6,5 posto.

Američka ekonomija upućena na useljenike

U spomenutoj tvornici tepiha (na naslovnoj fotografiji) radi oko 250 žena i muškaraca, i to po 12 sati u komadu. Uvjeti su teški. Bez dnevnog svjetla, uz zaglušujuću buku i vrućinu. Govori se španjolski, engleski znaju samo rijetki. Velik dio radnika nema dozvolu boravka u SAD-u. Oni su došli prije desetak godina u Dalton. Tada su plaće bile još dovoljno visoke, a uvjeti rada dobri.

U SAD-u živi više od jedanaest milijuna ilegalnih useljenika. Oni obavljaju poslove za koje nije moguće pronaći američku radnu snagu. Ekonomija SAD-a je upućena na njih. Pri tome ljudi koji rade na crno nemaju osiguranje, nemaju pravo na mirovinu, a često ni na posjedovanje vozačke dozvole. Reforma useljeničke politike je hitno nužna. Njezino provođenje do sada je oporba uspješno blokirala. No skupina Latinoamerikanca je sve veća i sve utjecajnija. Nakon Obamine pobjede republikanci će se morati prilagoditi.

Washington kao Disneyland

Promjene dolaze polako. Djeca u srednjoj školi u Daltonu bi možda uskoro od toga mogla profitirati. Dvije trećine njih su latinsko-američkog podrijetla. Andres je jedan od njih. Ima 13 godina i ide u osmi razred. Njegovi roditelji su kratko nakon njegovog rođenja napustili Meksiko. Andres je američki državljanin. Njegov otac je ilegalno u SAD-u te kao većina Latinoamerikanaca u Daltonu radi u tvornici tepiha. Andres otvoreno govori o tome: "Ja se uglavnom osjećam kao Meksikanac, iako sam ovdje rođen. Moja cijela obitelj dolazi iz Meksika. Oni su svi došli ovamo zbog šansi za bolji život. Ovdje je bolji život nego u Meksiku, tamo nisu imali ništa."

David Pennington je upoznat s problemima djece. On je prošle godine drugi put izabran za gradonačelnika Daltona. Za politička previranja u Washingtonu ima malo razumijevanja. "Imamo dva Disneylanda u SAD-u", priča on ironično, pojašnjavajući: "Jedan se nalazi u Orlandu, drugi u Washingtonu. Tu nema razlike. Oni svi vjeruju u jedan napuhani vladin aparat, demokrati za to rasipaju naš novac iz poreza, a republikanci žele sve naše probleme riješiti zaduživanjem."

Čak se i predsjednik stalno žali na zastoj u Washingtonu. No tijekom prvog mandata mu nije pošlo za rukom da demokrate i republikance dovede za zajednički stol. Posrnula ekonomija, useljavanje, kao i sporni zakoni o posjedovanju oružja samo su neki od problema za koje američki predsjednik Obama mora pronaći rješenje. Stanovnici Daltona su skeptični kada je riječ o tome, može li se njihov život poboljšati zahvaljujući odlukama u Washingtonu.