Tito posle Tita

Tomislav Polic iz Zadra, poznat kao DJ Tomo, organizator je frankfurtske Balkan-Ballroom-Party:

“Ljudi moraju plesati, zato je Balkan Ballroom mješavina svih mogućih muzičkih stilova i svih mogućih nacionanosti.

”Od herijske ikone antifašističke borbe i historijskog ne Staljinu, do nostalgične dekoracije u njemačkom disko-klubu: drug Tito zaista je prošao dug put.

Mladima koji su se okupili povodom njegovog rođendana pritom je manje važno da li su Tita doista dozivjeli. Odavno su se i on i njegova epoha preselili u carstvo simbola, kao primjerice za 22-godišnju Šejlu iz sarajeva, koja je sa šest godina kao izbjeglica došla u Njemačku, i danas govori njemački radije nego bosanski:

“Njegov rođendan mi ne znači mnogo, ali muzika i osjećaj koji se s njom povezuje, to mi znači puno. Toga danas više nema tako često, to su jedinstvo, osjećaj zajedničkog pripadanja, domovina, sve pozitivno, srdačnost, ljudskost, takve stvari."

Šejla je na priredbu popzvala i svoje njemačke prijateljice, da i pokaže tu atmosferu:

“Moja prijateljica je iz Bosne, i rekla je da će tu biti poznati DJ koji pušta dobru muziku...ne znam šta će biti, ali navodno je nešto dobro...ja sam tu zbog nje, trebalo bi biti sasvim cool"

DJ Tomo svjesno izbjegava jednoznačne i ograničavajuće simbole: crveni baloni i revolucionarne pjesme su projekciona površina, svatko s time može povezati što mu se dopada:

"Naravno da ima nostalgije, ali tu možda dolaze i ljudi koji imaju nostalgiju za nečim što uopće nisu ni doživjeli. Dakle, svatko s time može sve povezati, radi se o asocijacijama. Ljudi se zezaju s tim.”

U dvorani je i mnogo migranata tzv. druge generacije, čiji su roditelji još u vrijeme Tita došli kao gastarbajteri u Njemačku. Marija i Iva poznaju domovinu svojih roditelja uglavnom sa godišnjih odmora, a njemački je njihov prvi jezik:

“Mi dolazimo iuz Hrvatske, i mislile smo da će tu biti muzike koju poznajemo...naši roditelji su tamo rođeni, mi smo rođene u Frankfurtu...ali ipak volimo hrvatsku muziku ...Jugo, sve šta je Jugo”

Hrvatska..Jugoslavija...Balkan – za posjetitelje nostalgičnih priredbi sve je jedno s drugim povezano, sve je jednakovrijedno, kao nekada. Zbog toga mnogi i dolaze, kaže Sanja iz Beograda:

“Ja kada dolazim, očekujem da sretnem ljude iz nekadašnje Jugoslavije, i da malo lebdim u toj nostalgiji, malo domovinskih osjećaja, da slušam muziku. Tui mogu s ljudima koje poznajem dijeliti zajedničke osjećaje, koje čovjek zna kada svi dolazimo sa istog geografskog prostora.”

Kada je Tito umo, imao je 88 godina. Nakon smrti parola je glasila: I nakon Tita – Tito!, njemu u čast širom zemlje je sađeno po 88stabala za druga Tita. U frankfurtskom klubu o25 u međuvremenu su je pop i rok muzika 70-ich i 80-ich zamijenila revolucionarne pjesme, mladi plešu zu 88 crvenih ruža u obliku balona, i dobro se zabavljaju. Tito je definitivno prešao u svijet pop-kulture, gdje ga srdačno dočekuje Che guevara koji se tamo već odavno nalazi.